Dr. Nela Sršen

četvrtak, 03.01.2008.

Čestitka iz Podgorice

Nije lijepo isticati nečiju čestitku ispred drugih, i naravno, sve one koje sam povodom proteklih blagdana primila drage su mi. Ali ova je ipak posebna:


"Postovana doktorice,


U zivotu svi tezimo ka necemu "vecem" i zelimo nesto "teze".

"Veliki" ljudi teze ka nedostiznom i zele uvijek ono neostvarljivo.

Zelim da Vam 2008. godina bude "zdrava" godina ispunjena srecom.

Osmijeh neka bude vase oruzje za neprijatelje; Radost neka bude vas

lijek protiv boli koju neprijatelji budu pokusavali da Vam nanesu; jer vjera

Vas odrzava sve ove godine na mjesto na kojem se nalazite. Ne samo

vjera u sebe, vec vjera svih nas u Vas.

Zelim da Vam 2008. godina donese sve sto zelite, a nemate. Makar ono

bilo i nedostizno i tesko ostvarljivo, jer..

Vi jeste veliki!!

Svako dobro,
S' Postovanjem,
Jacimovic Davor
Podgorica

srijeda, 02.01.2008.

O Minimaxu

Evo i odgovora dragom Alexandru koji me je pitao o Milovanu Iliću Minimaxu.
Minimax je bio u Padovi od samog pocetka obrade i valutacije za transplantaciju do transplantacije, koja je napravljena dva mjeseca nakon što je bio na listi čekanja.
Tako sam imala sam vremena upoznati divnu osobu,i obitelj. Bio je strpljiv,mozda i previše. Transplantacija je napravljena uspješno,ali usljedili su postoperativni problemi, nažalost infekcija, koja je dovela do sepse i nakon skoro dva mjeseca bitke ,ostala sam dragog pacijenta i prijatelja.

petak, 21.12.2007.

Odgovor bubrežnom bolesniku

Dragi Saša, sjećam se vašeg slučaja kad ste bili u Padovi na valutaciji. Bili ste na listi u Hrvatskoj, u Bologni i pokušali smo vidjeti postoji li mogućnost da se prije napravi u Padovi. Sjećam se dok ste bili u Padovi bila je potrebna dijaliza koju sam organizirala uz dodatne nalaze, naravno, bez troškova za vas i sjedila sam skoro cijelo vrijeme dok je trajala dijaliza uz vas razmišljajući koliko je bolno biti bubrežni bolesnik.
Cijelo vrijeme dok sam bila uz vas i razmišljala o vašoj patnji boli me čitati da ste u bilo kojem trenutku mogli pomisliti da želim bilo što od vas ili da vas izbjegavam, jer osim posla u bolnici idem često i na kongrese.
Bologna i Padova imaju isti referentni centar za pacijente na zajedničkoj listi za transplantaciju organa (NIT). Nije mi jasno, ako tvrdite da ste se skinuli sa liste iz Bologne, da su vas poslije opet zvali i transplantirali u Bologni (ako se pacijent sam skine sa liste, u principu se ne stavlja opet na listu). Ali ne sjećam se daljnje evolucije. Znam da ste nakon nekoliko mjeseci mene zvali i rekli da ste se transplantirali što mi je bilo drago. Isto tako želim dodati da nakon koji mjesec sam se interesirala o vašem zdravstvenom stanju i čula sam da transplantacija nije imala najbolji ishod što mi je posebno bolno znajući što znači proživljavati opet dijalizu. Ne vjerujem da sam u mom načinu ili pristupu na bilo koji način priječila ili odgodila transplantaciju jer sam imala najbolju namjeru da pomognem.
Teško mi je čitati vaše tvrdnje da sam tražila od vas da se skinete od liste u Bologni i da dođete u Padovu. Ono čega se sjećam da sam kontaktirala Bolognu dok ste bili ovdje i pokušala vidjeti na koji mogući način doći čim prije do transplantacije (bili ste na listi i u Hrvatskoj).
Čitam iz vašeg komentara na moj blog da ste bili na listi za transplantaciju i u Torinu i u Bologni već nekoliko godina, što je nepojmljivo za svaki centar jer pacijent može biti na listi samo u jednom centru za transplantaciju u Italiji istovremeno. Vjerujem kad ste odlazili da sam imala zadatak sa najboljom namjerom da provjerim gdje će biti napravljena transplantacija u najkraćem vremenu i sjećam se da sam kontaktirala Bolognu.
Krivo mi je i boli me vaša ljutnja prema meni jer sam učinila sve u dobroj namjeri proživljavajući i , toga se dobro sjećam, vašu dijalizu koju sam prosjedila uz vas, pričajući o životu, bolesti, poteškoćama dijalize i nadi za brzo liječenje. U svakom slučaju ostaje mi lijepa, ugodna i topla uspomena jedne drage osobe koja nažalost ima problema.

utorak, 18.12.2007.

Pacijenti, moji divni pacijenti

Stiglo mi je još jedno pismo od pacijenata, koji me podržavaju. Hvala im na tome, divni su. Hvala ti Nevenka.


Ponukana novinskim člankom objavljenim u 24sata o dr. Neli Sršen odlučila sam se javiti i odlučno demantirati tekst pod naslovom " Nela Sršen je profiterka".
Iznesene tvrdnje u datom tekstu predstavljaju bezočnu laž jer sam iz vlastitog iskustva imala prigodu dobro upoznati dr. Nelu i sve ono što kao osoba-liječnik radi i pokazuje. Ovdje ističem posebnu nadljudsku požrtvovnost u liječenju pacijenata koji u Padovu dolaze iz Hrvatske u pravilu kada im zdravstvo u Hrvatskoj nije moglo pomoći.
Koliko god sam žalosna zbog napisa u vašim novinama ipak sam sretna jer sam se osvjedočila da u našoj Hrvatskoj ima puno dobrih i humanih liječnika, a neke od njih sam srela u KBC Osijek i KBC "Sestre milosrdnice" koji su u razgovoru ostavljali dojam nevažnih i nedodirljivih osoba nego čovjek osjeti da su zainteresirani za sudbinu pacijenata i da im nisu samo broj. Veličina čovjeka je u tome da prizna da nešto ne zna, naročito u liječničkoj struci. Ja sam imala tu sreću da liječnik prizna da se moja operacija ne može izvesti u Hrvatskoj pa sam završila u Padovi i tako upoznala dr. Nelu. Tvrditi za dr.Nelu da ne operira osobno pacijente koji preko nje dođu u Padovu još je jedna velika neistina koju demantiram osobnim primjerom, a i primjerom mnogih njezinih pacijenata koje sam upoznala.
Zato još jednom želim svjedočiti o dr. Neli kao o osobi kakva se rijetko susreće, liječniku bez radnog vremena, tople riječi za sve pacijente, priznatoj u struci od kolega s kojima radi i koji je poštuju, osobi kojoj je pomoć drugima osnovna premisa i vodilja u životu i zato mi je vjerovati da je tekst i navodi koje opovrgavam trenutak slabosti ljudi koji su ih iznijeli, a dr.Neli upućujem najljepše želje u nastupajućim blagdanima s vjerom da će takova ostati i dalje, a sreća i ozdravljenje ljudi koje liječi i koje je liječila neka joj budu kao i do sada jedina nagrada za njezinu požrtvovnost, humanitarni i nadasve ljudski pristup pacijentima. Hvala joj na svemu.

S poštovanjem

Nevenka Jurić prof. Valpovo

ponedjeljak, 17.12.2007.

Majka djeteta heroja

Evo i pismo koje mi je poslala moja divna Vanja Šarić iz Vodnjana, reagirajući na objede na moj račun. Njen sin Patrik operiran je u Padovi, moje predivno kumče, a Vanja je napisala i knjigu o tome. Nadam se da će ju uskoro i objaviti.


"Poštovana gospodo timskih liječnika!
Zovem se Vanja Šarić, i Hrvatskoj sam javnosti poznata po teškoj borbi, za zdravlje mog sina Patrika, unazad dvije godine. U to vrijeme sam razgovarala, zvala, tražila i molila naše stručnjake, da pomognu tek rođenoj bebi, te sam se sa nekima od njih čak i čula, ali vaša imena prvi put vidim.
Ističem da je jedini specijalista, voljan da pomogne našem Patriku, bila dr. Nela Sršen. Zauzela se kao vrhunski liječnik i kao čovjek, te zajedno sa timom liječnika u Padovi, operirala mog sina. Patrik je danas, hvala vam na pitanju, zdrav, veseo, razigran dječačić, koji se raduje životu i ljudima oko sebe. Danas toga ne bi bilo, da nisu ruke dr.Nele Sršen obavile Božji čin. Ukoliko danas doista u Hrvatskoj, rezultati transplantacija nisu lošiji od onih u Padovi, ja vam od sveg srca čestitam, u osobno ime, i ime svih roditelja djece koji će vas trebati. Nisam imala zadovoljstvo i sreću, koristiti vaše znanje, sposobnost, dobru volju ili barem empatiju u slučaju mog djeteta. Zanimljivo da se u vašem napretku niste nikad sjetili pozvati dr. Nelu Sršen i surađivati s klinikom iz Padove, za dobrobit svih pacijenata.
Pitam se čemu takav antagonizam i blaćenje dr. Nele Sršen, osim ako se, po mom mišljenju, ne radi o čistoj ljudskoj zavisti. Smatram da specijaliste karakterizira: stručnost, visoki, kvalitetni rezultati, otvorenost za nova znanja, borbenost, ali nadasve bliskost i razumijevanje ljudi u njihovim potrebama.Ti su čimbenici, oni koji dr. Nelu Sršen čine Božjim anđelom. Dakle zaključak bi bio:“ Ne možete biti kvalitetan stručnjak, ako ispred vas stoji samo titula.“ Vjerojatno postoje i drugi europski centri, koji možda imaju i bolje rezultate, ali nama u Hrvatskoj, Padova je fizički veoma blizu. A sada bi se osvrnula na optužbe, koje se tiču Hrvatske kuće. Osobnim angažmanom i trudom, te organizacijom humanitarne akcije u Hrvatskoj, dr. Nela Sršen radi na otvaranju Hrvatske kuće, u Padovi, kako bi time svim budućim pacijentima i njihovim obiteljima, omogućila ono najosnovnije, smještaj.
Jer pišući ovo, prisjećam se kako su neke od obitelji bile smještene u vlastitom domu dr. Nele Sršen, te mog muža, koji je prespavao u autu, nakon čega mu je dr. Sršen, odmah našla smještaj, koji je sama iz svog džepa platila i nikad ništa zauzvrat tražila.
Mislim da svatko od nas zna , što znači kupiti kuću i renovirati ju. Ali znamo koliko tek zalaganja,osobnih financijskih izdataka, menadžerskog duha, je potrebno da se otkupi jedna stara zgrada i adekvatno se opremi. U svemu tome ne vidim ništa loše, i pitam se zašto i vi gospodo u tome ne pomognete, ili iz toga učite.
Nije lijepo negativno se osvrtati i lažima prozivati osobu, koja je za svakog pacijenta, koji je došao u Padovu dala svoj maksimum; a istovremeno roditeljima u Hrvatskoj, čija su djeca po našim bolnicama, naplaćivati preko dvijesto kuna noćenje. Mislim, odnosno znam, da u našem zdravstvu postoje veliki problemi, o kojima se neki ljudi ni ne usude razgovarati, i tek povremeno u javnosti pročitamo ili vidimo razne propuste, pogreške, korupcije. Naši moćnici, koriste zdravstvene usluge u inozemstvu, a o problemima nas „ običnih ljudi“, govorim i sama u knjizi koju sam napisala.
I na kraju, sretni vam Božićni blagdani u ime Patrika i njegove obitelji."

utorak, 11.12.2007.

Dajmo pozitivnu energiju pacijentima!

Kad sam pročitala tekst u 24 sata pod naslovom "Nela Sršen je profiterka" nisam bila niti zaprepaštena niti šokirana. Učinili su mi milo koliko su negirali svoju profesionalnost i svoju etiku da bi izrazili svoju ljubomoru i ljutnju, umjesto da rješavaju probleme pacijenata koje nisu uspjeli operirati i koji su došli u Padovu na liječenje. Drugim riječima, mogli su potrošiti svoju pozitivnu energiju na spašavanje pacijenata, a ne na pisanje članaka.
Mnogi su mi moji bivši pacijenti poslali poruke i pisma podrške, pa ću ovom prilikom na blogu objaviti jedno od svjedočanstava dragog prof. Vjerana Zuppe, a koji je on poslao redakciji 24 sata regirajući na objavljeni pokušaj moje difamacije. Sama nemam više komentara jer je to stvarno ispod svakog nivoa racionalnosti.


"Uredništvu lista 24 sata,


Obraćam Vam se premda nisam ni na kraj pameti imao da ću to ikada učiniti s obzirom na usmjerenje Vašega lista.

Naime, užasnut sam tekstom Jasmine Trifunović koji je pod naslovom «Nela Sršen je profiterka» objavljen u broju 976 (godina 3.) u Vašem listu.
Premda ne razlikujem dobro što su stavovi gospođe Trifunović, a što su oni navodi koji pripadaju članovima transplatacijskog tima Kliničke bolnice Merkur u Zagrebu, želim izjaviti sljedeće:

2006.boravio sam u Padovi sa sinom, prateći svoju suprugu, kojoj je u Zagrebu dijagnosticiran neuroendokrini tumor gušterače sa metastazama na jetri i limfnom sustavu. Tamo smo otišli po preporuci cijenjenih zagrebačkih specijalista. kliničara za to područje, a nakon činjenice da je kirurg dr. Branislav Kocman (KB Merkur, Zagreb) u pogledu tog teškog oboljenja mojoj supruzi poručio slijedeće. On odlazi na godišnji odmor ali ju može «ako ona tako odluči » opeririti nakon njegovog povratka s godišnjeg odmora. Pri tome je naglasio da ne zna što o uspjehu operacije može reći jer da se stupanj operabilnosti može ocijeniti tek kada se tijekom operacije «gušterača okrene».
Kako se radilo o slučaju koji nije trpio odlaganja, prijateljskom smo se pomoći i slijedeći savjet drugih zagrebačkih specijalista, obratili dr. Neli Sršen , odnosno timu dell' Azienda Ospedaliera di Padova. S gospođom dr. Sršen, koja je neosporno dio tog kirurškog tima, imali smo se tek tada prilike upoznati. Da skratim: za razliku od dr. Kocmana , prof. Davide D„Amico, upravitelj odjela za kirurške znanosti i transplantaciju organa bolnice u Padovi. kod kojeg nas je dovela dr. Sršen, odmah nam je ocrtao tijek i pozitivno ocijenio mogući ishod operacije. Operaciju je nakon nekoliko dana i izvršio.
Prisnost i briga gospođe dr. Sršen za brojne pacjente, što sam ih i sam imao prilike upoznati, zaista je nešto što me obvezuje još i na sljedeću izjavu.
Ili gospođa Trifunović uopće ne zna što piše ili gospoda iz bolnice Merkur uopće ne znaju što govore.
Što se mene tiče ja znam da je gospodin Kocman jednu osjetljivu odluku na brzinu prepustio isključivo mojoj supruzi. Profesor D„Amico je, međutim, na osnovu brojnih nalaza dijagnostičkih pretraga koje je dobio iz bolnice Rebro (jednako kao i gospodin Kocman) početkom sedmog mjeseca obavio vrlo složenu operaciju, sa pet zahtjevnih kirurških zahvata, a koja je trajala 6 sati.
Potpuno sam upoznat sa vrlo preciznim obračunskim kriterijima bolnice i prije svega želim naglasiti da je gospođa Sršen, znajući za naše finacijske mogućnosti, uz puno sudjelovanje dr. D' Amica, radila na tome da se smanje troškovi operacije. Naš HZZO u tome nije htio učestvovati, jer je, nakon zaključka stručnog povjerenstva (u odnosu dva:jedan), ustanovio da se nešto takvo moglo napraviti i u Zagrebu. To smo rješenje dobili godinu dana nakon obavljene operacije.
Boraveći mjesec dana u bolnici u Padovi imao sam priliku vidjeti, a to mogu posvjedočiti pred svakim stručnim ili inim organom, da je gospođa dr. Sršen brojnim našim pacjentima u svim mogućim oblicima izlazila na ruku brinući se podjednako o siromašnima i imućnijima.

Uvjerio sam se nadalje, u više navrata, da su njezine pohvale, koje je izražavala pred talijanskim kolegama, a na račun svojih hrvatskih kolega , nešto što je sasvim suprotno onome što se moglo pročitati u navedenom tekstu gđe. Trifunović gdje se tvrdi da dr. Sršen «ne preza od kritiziranja i blačenja hrvatskog zdravstva».
Sramotno je i klevetnički - to mogu posvjedočiti u svakom trenutku i na svakom mjestu - da se dr. Nelu Sršen naziva «menedžericom koja ugovara operacije i uzima proviziju».

Imao sam priliku osjetiti i to da naše zdravstvo ne oskudjeva sa specijalistima, nego da pati od kroničnoga viška specijalističke narcisoidnosti, konflikta među liječnicima, a posebno od konfliktnih odnosa među kliničkim bolnicama. Više nas koštaju neke liječničke taštine, nego ono što je HZZO spreman platiti ili nadoplatiti za liječenje naših najtežih bolesnika.
Premda sam doktor znanosti zacijelo nisam doktor. Premda nisam doktor sasvim je razvidno da sam u Padovi imao uvida u to da se u našem zdravstvu često radi o nečem što tzv. Hipokratovu zakletvu čini farsom. Dopustite mi da kao profesor dramaturgije mogu ocijeniti barem to što farsa jest.
Dakle: umjesto Vašeg lista, a u Vašem listu želio bih se ispričati dr. Neli Sršen, dočim kirurgu dr. Branislavu Kocmanu poručiti tek toliko da ga nikada neću zaboraviti.

Dr. sci. Vjeran Zuppa, red. prof."

utorak, 20.11.2007.

Moja velika sreća

Dragi moji blogeri,
Evo, javljam vam se opet, dok imam malo vremena prije noćne transplantacije,
Sjedim u liječničkoj sobi, čitam, razmišljam i dođe mi želja da vas pozdravim.
Koliko toplih poruka, iskrenih želja da se svjedoči pozitivnim akcijama.
Blog je i otvoren sa akcijom “Hrvatska kuća”, ali mi je prioritet razmjeniti i slušati vaša mišljenja i, kroz ovaj način komunikacije, shvaćanje i upoznavanje svog naroda.
Moji blogeri, da samo znate koliko mi znače vaše poruke, iz kojih izvire nada, koja je primarni uvijet našeg postojanja. Ljubav i vjera su idealni začini za bogat život, neovisno o socijalnom kontekstu i društvenim situacijama. Vi svi zajedno činite društveni sistem i vaši pozitivni stavovi će utjecati na promjenu socijalnog konteksta, ma kakav god bio, jer ne zaboravite, vi birate! Da, taman pravo vrijeme za biranje!
Ne uzimajte kao životne ideale, one koji i nisu svijesni svog postojanja, ali koji su igrom prilika stekli novčano bogatstvo, uvjereni da imaju i moć, da mogu kupiti baš sve. Nemaju nikakvu moć, reagiraju iz straha, ne prihvaćaju sebe, ali su konstruirali scenografiju u kojoj glume nekoga, uvjereni u svoj jedinstveni protagonizam, okružujući se skupocjenim materijalnim dobrima, težeći da njihova budu što veća i što skuplja ( da budu na top listi naj....) Ne znam čega .
Imala sam veliku sreću, što sam u posljednjih desetak godina upoznala toliko mnogo ljudi iz svih krajeva, posebno iz lijepe naše, pruzajući mi priliku da podijelimo naša životna iskustva, zaljubljena u izvornu ljepotu jednostavnosti i iskrenosti, osjećajući ponos što sam dio sebe prepoznala u njima.
Pokazujući svu ljudsku slabost u bolesti i patnji, prirodno se vežem za svoje prije pacijente, a poslije i prijatelje, zajedno nastavljajući ovo neponovljivo iskustvo zvano život, djeleći radost, djeleći patnju, koju nježno zagrlim, jer svaka patnja je velika doza ljubavi od koje teško razdvajamo naš egoizam vezanosti za druge i često se pitamo u dramatičnim situacijama- zašto meni,zašto sada?
Nećemo naći odgovor, ali možemo naučiti slušati, osjetiti energiju oko nas, naučiti kako biti u sinkronizmu, ja kao biće i svijet koji je oko mene, otkrivajući užitak individualne egzistencije i shvaćajuci kako su one, koje smatramo nesretnim situacijama, u stvari preludij za nove i pozitivne životne situacije. Putujući iz sadašnjosti u našu prošlost, u najranije djetinjsto, otkrivajući koliko je bilo ili slučajnosti, ili sinkronizma, otkrivajući način postizanja unutrašnje radosti, koja će se lako prepoznati, koju će prepoznati ljudi oko nas.
Toliko za večeras, idem u salu, duga će biti noć.
Vaša Nela

P.S. Nažalost, ima i među vama onih koji traže medicinsku pomoć, pa se javite na mail : consolatocro.pd@libero.it

nedjelja, 18.11.2007.

Najdrazi moji blogeri!

Najdrazi moji blogeri!
Evo, konačno sam našla vremena i, posebno, energije da se bar na kratko javim. Hvala svim posjetiteljima, divni ste i pojedinačno ću vam odgovarati, jer ima divnih tema za pozitivne i produktivne diskusije.
Ima i onih polemičnih, pomalo bijesnih, kojima želim poručiti da nisam ljuta i neću reagirati ni trošiti energiju, ali mi je žao što na ovaj način pokušavaju kanalizirati svoja unutrašnja nezadovoljstva.
Važno mi je naglasiti da sam od 1994 godine, kad je prvi pacijent došao u Padovu, a stotine drugih su slijedile, proživjela s njima zajedno sve oblike ljudske drame i nemoći,a kako često zna biti, radilo se i radi o pacijentima koji uz tešku bolest nisu imali financijske mogućnosti da se liječe. To je primarni razlog potrebe za hrvatskom kućom - zbog tesko proživljenih sudbina, na rubu nemoći i samoće, želja za dostojanstvenim uvjetima, gdje će biti sigurni, gdje ce biti zajedno dok se liječe
I sama sam prošla težak put, proživjela obiteljske drame i svaki pacijent sa svojom jedistvenom pričom postane dio moje egzistencije, moje veliko bogatsvo.
Želim zahvaliti studentima medicine za divne komentare: volim vas! Vi ste i budite naša zdrava budućnost.
Divno je čuti zašto studirate medicinu - jer želite pomoći i liječiti bolesne i potrebite i ne zaboravite, da najveće bogatstvo osjećate kada vidite ozdravljenog pacijenta, kojemu ste vratili nadu u život. Mjegov pogled prepun ljubavi i zahvalnosti nema cijene! A vaš najveći dar, poniznost prema bolesti i pacijentu bit će odlična garancija za uspjeh koji, ne zaboravite, gradite na teško bolesnim pacijentima!
Predajem kirurgiju na Medicinskom fakultetu i utječem na formiranje i rast mladih lječnika na specijalizaciji kirurgije, kojima sa ponosom prenosim svoja iskustva, pokušavajući ispoljiti senzibilnost prema pacijentu, ne samo kao jednoj bolesti, ma kao biću,koje se nalazi u bolesnom tijelu.
Javite se moji dragi studenti, pišite mi o vašim strahovima, snovima, nadama i iluzijma i budite i ostanite SVOJI.
Nesto o humanitarnoj večeri:
Uspjela i jedinstvena večera, po uzvanicima i posebno prijateljima, u čarobnoj atmosferi.
Naravno da su bili mnogi moji pacijenti, koji su bili i ostaju svjedoci svojim iskustvima, profesionalnosti, humanosti i posebno prijateljstvom.
Ne mogu, nego od srca zahvaliti svima koji su pridonijeli na bilo koji način, da li iz zelje da budu protagonisti ove plemenite akcije ili pak iz drugih interesa - nije vazno. Vazan je cilj koji zelimo postići (polemike na neke blogove).
Lijepo je svjedočiti pozitivna iskustva, u našem tako kratkom postojanju dati smisao onome što se radi i osjetiti sreću, koja se tako lako prenosi na druge, koja mijenja energiju oko nas i utječe pozitivno na sve što radimo,a zajedno uživamo u ovom jedinstenom iskustvu zvanom ŽIVOT....
Posebno hvala izvođačima:
Arsen, moja velika životna priča, naše zajedničko iskustvo u otkrivanju skrivenih podsvjesnih karakterijalnih mana i vrlina, filozofiji, umjetnosti, smrti, ekscesu....
Oliver, koliko adolescente ljubavi i snova je prozivljeno uz tvoje pjesme, koje su bile i ostale pjesme moje jedinstvene mladosti iz Splita, umjetničke škole,kazališta, klavira, prijateljica, prvih skrivenih pogleda šetajući po rivi.....
Kemal Monteno, prijatelj, umjetnik i veliki gospodin, uvijek bio!
Gabi, vječna ljepota, klasa, stil i elegancija!
Arijana, moja prijateljica. Jedina i neponovljiva!
Vlatka, tvoja nježnost i disponibilnost, u najdelikatnijim trenucima tvog zivota, dokazuje tvoju veličinu. Hvala ti,Vlatka!
Sandra Bagarić, moje najugodnije iznenadenje! Nisam ti ni uspjela zahvalit i reći koliko je ljepote i karizme u tvom jedinstvenom glasu i nastupu, tvojoj profesionalnosti....Divna si!
Tu su i plemenite sestre Ivana i Marija Husar, nadam se da ću ih uskoro bolje upoznati. Također Blanku Tkalčić i Tonka Ninića.
Sutra nastavljam, obećajem!
Imam jos mnogo prijatelja kojima trebam zahvaliti!!! Pozdravljam vas Tošinom pjesmom Igre bez granica.....
Vaša Nela

petak, 09.11.2007.

Hvala blogerima na podršci

Hvala vam svima na podršci. Nažalost nemam sad vremena odgovoriti na pojedina pitanja, no pokušat ću to učiniti poslije večere koju smo organizirali s najboljom namjerom da oni koji imaju i žele dati, daju za siromašnije građane. Naša je akcija humanitarna i dobrovoljna, svaka je kuna dobrodošla ako je od srca, a od srca ćemo i pomoći svakome kome budemo mogli bez obzira da li je i koliku donaciju dao.
I sama jedva čekam dan kad će u mojoj domovini liječnici imati tehničke i organizacijske mogućnosti, iskustvo i edukaciju da poduzmu sve medicinske zahvate koji su našim pacijentima potrebni. Ne mogu promijeniti cijeli sustav, ali mogu pomoći pacijentu koji traži moju pomoć u teškoj bolesti. Dosad ih je bilo gotovo tisuću, broj se povećava, samo želimo pomoći...
Dolaze iz Italije na večeru i roditelji djece sa gliserom kod Rovinja, koja su ljetos teško stradala i liječila se u Padovi, sa velikom željom da i oni doprinesu. iz Venecije će doći predsjednik regije Giancarlo Galan, a s njime možda i njegov veliki prijatelj Silivio Berlusconi.
No, ovaj sam blog počela pisati i da njime javno zahvalim mnogima koji su mi godinama pomažu u radu, primjerice sestrama Mireli Mardešić i Andrijani Anzulović, Jasminki Houški, Nataši Grubišić, Davoru Vogrinu, Andrei Kožulj, a i Žuži Jelinek koja nam je svojom donacijom omogućila najam koncertnog klavira za našu prekrasnu večeru. Posebno bih zahvalila prijateljici Hloverki Novak Srzić. Toliko za večeras.

četvrtak, 08.11.2007.

Prodali smo dvoranu! Jupi!

Iako sam imala najbolju namjeru redovno pisati postove, nažalost mi to nije bilo moguće. Proteklih dva tjedna bilo je mnogo posla oko pripreme naše gala večere, zbog HTV-ove emisije sam morala i na dva dana u Zagreb, i to baš sada kad imam šestero pacijenata.
Još uvijek čekamo jetru za Marka iz Bosne i ta me neizvjesnost iscrpljuje, jer vrijeme prolazi a potrebna mu je hitno. Moj slatki predivni Marko...Riješit ćemo i to!
Cure u Zagrebu super rade, pomažu nam Matija Vujica, Snježana Mehun i Igor Štimac, koji je obećao na proljeće organizirati i utakmicu, i popunili smo dvoranu. Iako smo udarili za hrvatske prilike visoku cijenu od 500 eura (večeru i radimo da što više zaradimo) većina mjesta je već kupljena. Neki su se ispričali što ne mogu doći, ali će ipak uplatiti donaciju. Divni su.
Predsjednik Mesić dolazi kao pokrovitelj definitivno.

nedjelja, 28.10.2007.

Humanitarna udruga

Tijekom proteklih desetak godina brojni pacijenti iz Hrvatske i iz ostalih zemalja regije, medicinsku pomoć potražili su u Sveučilišnoj bolnici u Padovi. U početku je to bilo prvenstveno vezano za mene, mladu liječnicu iz Hrvatske koja je počela raditi u timu za transplantaciju jetre, najboljem u Italiji, a potom su počeli dolaziti oboljeli i sa drugim teškim dijagnozama, kojima u Hrvatskoj nije bilo pomoći. Broj pacijenata se povećavao, tako da ih samo jutros na našem odjelu leži šestero.
Neizrecivo je odricanje pacijenata i njihovih obitelji, iscrpljenih dugotrajnim liječenjem i terapijama u svakom, pa i u financijskom smislu.Putovanje u Italiju i plaćanje smještaja i prehrane za mnoge je nešto što si ne mogu priuštiti. Pomažem im, mnogima sam otvorila i vrata svoga doma, a nažalost, i opet se događa da me policija nazove kad zatekne nekog Hrvata kako spava na klupi u parku da dođem po njega, jer već znaju da je to jedan od mojih.
S grupom pacijenata i članova njihove obitelji i prijatelja, te sa Snježanom Ivić koja je kao novinarka organizirala i pratila transplantaciju jetre Arsena Dedića, osnovala sam u travnju 2006. godine humanitarnu udrugu "Hrvatska kuća". Skupljamo donacije za kupnju jedne kuće u blizini Sveučilišne bolnice u Padovi gdje će pacijenti i članovi njihovih obitelji besplatno ili uz simboličnu naknadu moći prespavati i boraviti, gdje će nešto skuhati i međusobno si pružati podršku u tim teškim trenucima.
Mnogi su nam pomogli. Uvijek velikodušan i predivan Zlatan Stipišić Gibonnni, uz podršku gradonačelnika Ivana Čehoka, poklonio nam je koncert u Varaždinu u lipnju, u srpnju su se donacije skupljale u Zadru na festivalu "Morskih orgulja", a u prosincu je vlč. Zlatko Sudac blagoslovio našu akciju na Božićnom domjenku koji smo organizirali za poslovne ljude u Business Centru Internacional...
Dosada smo prikupili skoro 100.000 eura, a treba nam 800.000 eura za kupnju kuće koju će nam Grad Padova ustupiti po najnižoj cijeni, uz mogućnost da Grad preuzme i održavanje kuće. Željela bih naglasiti da u našoj udruzi, u kojoj sam predsjednica, svi radimo isključivo volonterski, tako da niti jedna kuna koje je uplaćena na naš račun nije potrošena niti neće biti sve dok ne bude zaokružena cijela svota za kupnju kuće.

Našoj se akciji pridružio i predsjednik Stjepan Mesić. Pod njegovim visokim pokroviteljstvom 12. studenoga održava se svečana dobrotvorna večera u hotelu Regent Esplanade. U počasnom organizacijskom odboru večere su ministri Kolinda Grabar Kitarović i Dragan Primorac, predsjednik Hrvatskog crvenog križa dr. Jadranko Crnić, Zlatko Mateša, Dražen Breglec, Arsen Dedić, Tonko Ninić, Zlatan Stipišić Gibonni, Zvonimir Boban, Dino Rađa i Giancarlo Galan, predsjednik regije Veneto.
U programu nastupaju Arsen i Matija Dedić i Gabi Novak, Oliver Dragojević, Nina Badrić, Ivana Husar, Trio Orlando, Blanka Tkalčić, Arijana Čulina, Sandra Bagarić i Kemal Monteno.
Očekujemo brojne goste, kupnju ulaznica i organizaciju večere vode Sanja Guć, draga prijateljica iz Hrvatske akademske debatne lige i Snježana Ivić, a iz dijaspore nam pomažu Martina Šola iz San Francisca i Linda Mateljan iz Australije. Pomažu im i Hrvoje Roginić, Darrell Šarić, James Price Chuck, Nika Brlečić...Kreatorica Matija Vujica poklonit će haljinu za aukciju, slikar Dalibor Jelavić prikuplja slike, bit će tu još i skulptura i brojnih iznenađenja. Svojim savjetima pomažu nam još i Zdravko Marić iz udruge Sportske igre mladih te iskusni glazbeni menager Zoran Škugor... Svakim danom širi se krug dobrote i podrške.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv